Rođen je u Kampsadi (Mala Azija) oko 232. godine, a podnio mučeničku smrt za vrijeme rimskog imperatora Decija oko 250. godine.

Tijelo mu je preneseno u Kotor iz Carigrada 13. siječnja. 809. godine. Kult sv. Tripuna neobično je raširen u južnoj Italiji (provincija Bari), gdje se prva crkva njemu u čast spominje 1326. godine. Najveća proslava u čast sv. Tripuna je u gradiću Adelfia, 12 km od Barija, gdje se na dan 10. studenog kada se slavi Tripundan po rimskom martirologiju, okupi i do 300.000 vjernika. Adelfia je dobila česticu relikvije sv. Tripuna 1839. godine iz Kotora.

Štuju se u kotorskoj i dubrovačkoj biskupiji. Vjerojatno mučenici iz rimskih vremena. Prema nekim izvorima iz 1249. godine bili su mučeni od strane inovjeraca. Zemni ostatci su im nađeni u Lepetanima (Plavda), gdje im je na čast podignuta crkva u XIII. stoljeću. Moći su im prenesene u Dubrovnik oko 1250. godine. U Dubrovniku njima u čast bila je podignuta, kako kaže nadbiskup Andrija Zmajević, veličanstvena crkva (magnificum templum). Stradala je u potresu 1667. godine. Nova, sagrađena na njenom mjestu, srušena je 1801. godine. Danas njima u čast postoji oltar u dubrovačkoj katedrali. Također se i u kotorskoj katedrali čuvaju njihove relikvije. Kotorani su im oko 1250. godine sagradili crkvu koja se u arhivskim spisima spominje 1324. godine. U Krašićima je podignuta nova crkva njima u čast 1901. godine.

Mučenik prvih vjekova kršćanstva, prčanjski pomorci su ga donijeli 1738. godine iz grada Torcello (Venecija). Kada su stanovnici tog grada pred Atilinim hordama pobjegli na pješčane sprudove, gdje se danas nalazi Venecija, među ostalim donijeli su i ovu svetinju. Moći potiču iz rimskog Altina (sjeverna Italija).

Živio je u XIII. stoljeću. Papa Nikola IV. poslao ga je sa fra Ciprijanom iz Bara u Srbiju da suzbija Patarenstvo (Bogumile). Iz Srbije Marin je pošao u Tatarsku (Krimea), gdje je podnio mučeničku smrt godine 1288.

Živio je u XV. stoljeću. Papa Sixto IV. poslao ga je 1472. godine kao svog poslanika k perzijskom šahu Ussun-Assanu zbog nekih crkvenih pitanja, te ujedno da ga pridobije za borbu protiv Turaka koji su već bili osvojili Carigrad. Godine 1472. Turci su ga ubili.

Živio je i djelovao u Kotoru u XIII. i na početku XIV. stoljeća. Papa Klement V. ga je poslao u Srbiju da ondje radi na sjedinjenju sa Rimskom Crkvom. Umro je na glasu svetosti 15. prosinca 1308. godine.

Preminuo je na glasu svetosti u Kotoru, tijelo mu je pokopano na otoku Gospe od Milosti. Bio je propovjednik i subrat u misionarstvu bl. Antunu, dračkom nadbiskupu.

Rodio se u Kotoru i stupio je kao brat laik u servitski samostan u Barletti. Vršio je službu prosjaka. Nije nikad spavao u sobi već u crkvi pred tabernakulom. Isticao se karitativnom djelatnošću. Umro je klečeći pred oltarom na glasu svetosti 1566. godine.

Rodio se 13. studenog 1832. godine u Castel Baroneze (Verona), a umro na glasu svetosti u Kotoru, 23. travnja 1879. Zemni su mu ostatci poslije tri godine izvađeni iz groba 18. studenog 1882. godine i smješteni u samostansku crkvu Svetog Duha. Kada su crkva i samostan bili predani kotorskom sjemeništu 05. studenog 1891. godine tijelo mu je bilo preneseno u samostansku crkvu sv. Nikole na Prčanju, gdje se i danas nalazi. Isticao se samaritanskim radom, osobito kada je u Kotoru i Boki 1867. godine harala kolera. Krijepio je umiruće od kojih su svi bježali. Pripadao je reformiranim franjevcima mletačke provincije.

Rodio se 12. svibnja 1866. u Herceg Novom, od oca Petra i majke Dragice Carević. Umro je na glasu svetosti u Padovi 30. srpnja 1942. Proglašen je blaženim 02. svibnja 1976. godine, 34 godine nakon smrti što je vrlo brzo. Svetim ga je proglasio papa Ivan Pavao II., 16. listopada 1983. godine. Cijeli je život posvetio za sjedinjenje kršćanskog Zapada i Istoka službom ispovjednika po sakramentu pomirenja u kojem se najpotpunije čovjek sjedinjuje s Bogom. Preteča je moderne ekumenske misli.

Rodio se na Mulu 27. studenog 1438. a umro na glasu svetosti u Veneciji 09. studenog 1508. godine. Već godinu dana poslije njegove smrti u (1509) u nekim crkvama Boke (Kavač) nalazimo na oltaru njegove slike. Bio je brat laik reda sv. Augustina. Život je proživio u strogoj pokori i štovanju presvete Euharistije. Njegovo neraspadnuto tijelo preneseno je iz Venecije na Muo 10. siječnja 1810. godine. Crkva mu je priznala štovanje 25. svibnja 1889. godine.

Rođena je 25. studenog 1493. godine u selu Relezi u središnjoj Crnoj Gori, a umrla je u Kotoru 27. travnja 1565. godine na glasu svetosti. Spominje se kao blažena već 1602. godine u testamentima kotorskih građana. Crkva joj je priznala štovanje 20. prosinca 1927. godine. Pripadala je redovnicama trećorednicama sv. Dominika. Provela je 52 godine u samostanskoj ćeliji u strogoj pokori. Tijelo joj se neraspadnuto čuva u crkvi sv. Marije od Rijeke. Godine 1665. uvrštena je među zaštitnike grada Kotora i biskupije.

Rođena je u Veneciji 07. veljače 1815. godine od oca Josipa i majke Marije Ivanović. Umrla je u Veneciji na glasu svetosti 03. listopada 1887. godine. Bavila se spisateljstvom, slikarstvom, glazbom, a bila je i zapažena pjesnikinja. Prevodeći njene sonete msgr. Gracija Ivanović je zapisao: „Poezija Ane Marović nije ostala zatvorena u stihovima. Sa stihova prešla je u život i život je bio ljepši od stihova.“ Njeno životno djelo je osnivanje redovničke družbe čija je karizma bila spašavanje posrnulih djevojaka. Osobito se istakla u karitativnom i samaritanskom radu u bijednim dijelovima grada na lagunama. Papa Pio IX. rekao je za Anu Mariju: „Evo svetice koja ne prorokuje!“ Godine 1993. završen je proces za njenu beatifikaciju, a 2007. godine izdan je Deret o njenim Herojskim krepostima. S radošću očekujemo njeno skoro proglašenje blaženom.

 

Opširnije...